U zadnjih dvadeset godina održali smo veliki broj radionica cirkuskih vještina i za profesionalne izvođače, ali i za djecu. Uspjeli smo tako u Hrvatskoj predstaviti cirkuske vještine i u rekreativne svrhe kako bismo djeci ponudili još jednu mogućnost za kreativno i svrhovito ispunjavanje slobodnog vremena…
Ako se analizira ponuda izvanškolskih i izvannastavnih aktivnosti, u Hrvatskoj se do unatrag dvadesetak godina pod rekreativnim smatralo gotovo isključivo sportske aktivnosti te, malo manje rekreativno ali još uvijek fakultativno, glazbene škole i dramske grupe. Ovo prvo podrazumijeva fizičku aktivnost, a drugo kreativnost i umjetnost…
Cirkuske vještine spajaju obje ove kategorije, i kreativnu i tjelesnu te ih razvijaju. Jedan cirkuski sat podrazumijeva rad i na kondiciji i na motoričkim vježbama, ali i na razvijanju mašte kroz kreativno osmišljavanje točaka ili etida u kojima se neka vještina može prezentirati. Tako kroz motoriku razvijamo maštu, kroz zahtjevne fizičke vježbe razvijamo strategije rješavanja problema, kroz začudne i možda nelogične, ali ipak repetitivne pokrete probijamo vlastite granice i proširujemo dijapazon tjelesnih i psihičkih vrlina…
I sve te vještine mogu se razvijati u samostalnom ili grupnom radu, ali jedno je važno naglasiti: u cirkusu je sve timski rad, nema kompetitivnosti. Dobro, možda samo u borbi protiv gravitacije… Prije svega one fizičke gravitacije, jer ne želimo da nam padnu objekti kojima žongliramo ili pak da sami padnemo pri izvedbi neke akrobatske toče, ali i one mentalne gravitacije koja nas stalno drži prizemljenima i govori nam da je nešto nemoguće… O tome će biti posebno riječi…
Timski rad podrazumijeva da se s nekim brojem drugih osoba borimo za neki zajednički cilj. I svakom uzrastu to podrazumijeva neku drugu vrstu borbe koja obuhvaća određenu grupu ljudi, veću ili manju. Dječjem uzrastu može biti vrlo razumljiva i primjerena timska borba da zajedničkim naporima uspije jednu lopticu za žongliranje održati u zraku, pa onda dvije, pa tri… I dok tako zajednički nastoje postići zadani cilj, koji im je u dječjoj dobi još uvijek zabavan, učit će se principima zajedničkog stvaranja kroz igru.
Igra je važan segment koji treba njegovati. Iako prirodan za mlađu dječju dob, već s prvim tjelesnim promjenama u tinejdžera, stvara se određeni otpor prema igri čija svrha nije pobijediti suprotnu stranu kao u sportskim igrama… Dakle, malo pomalo čovjek gubi instinkt za igru koja je sama sebi svrha, gdje nema pobjednika ili gubitnika, već predstavlja jednostavno bivanje u trenutku, građenje nekih čudnih svjetova koji nemaju konkretnu funkciju u društvu ili za pojedinca.
Cirkus na neki način kod djece pobuđuje, a kod odraslih nanovo otkriva taj princip igre bez cilja, kao što je na primjer građenje kule od pijeska… Dijete instinktivno u pijesku gradi rukama, baš kao što i instinktivno prvo samo baca, a onda kasnije pokušava i uhvatiti objekte koje je bacilo. I onda polako to istraživanje, naizgled besmisleno, postaje studioznije, stvaraju se kompleksnije kule, bace se i hvata više stvari, kombiniraju se smjerovi stvaraju se svjetovi…
Koliko god se na prvu činio besmislen i potpuno odmaknut od stvarnosti, cirkus zapravo na uzbudljiv način pridonosi kvalitetnijoj prilagodbi svakodnevici, pa čak i poboljšanju svakodnevice koju želimo sebi i svoji djeci…
Jer ako smo svi na istoj strani, onda su sukobi nepotrebni, i svako pridonosi po svojim mogućnostima za zajednički cilj…
U cirkuskoj rekreaciji to možda izgleda samo kao zajedničko sprečavanje loptice da udari o pod, ali se generalno upijaju i prihvaćaju načini konstruktivne komunikacije i međusobne suradnje koja nam je važna u svakom segmentu suživota, u obitelji, u školi, u radnom kolektivu i globalno.
Igra u cirkusu stvara mnoge svjetove, i time osim sto aktivira tijelo i razvija motoriku, razvija i maštu. Igranjem, zajedničkim igranjem, a ne igranjem protiv, svi bivamo pobjednici… Ali treba se naviknuti igrati opet, nanovo, i to cirkusu, nekom čarolijom, uvijek uspijeva. Rekreativne radionice cirkusa, gdje nitko nije pod pritiskom izvedbe, često zainteresiraju i roditelje koji dovode svoju djecu na cirkusku igru i time nanovo pobuđuju ljubav prema igri bez pobjednika…
Produživanjem spremnosti na igru koju cirkus pruža stvaramo mogućnost nekog boljeg svijeta…
Piše: dr. sc. Iva Peter Dragan
Posebna zahvala Kreativnom studiju Zvrk i Kazalištu Škrabe na pozivu za održavanje cirkuske radionice u Jastrebarskom i ustupljenim fotografijama.