2002. godine u ZKM-u premijerno je izvedena predstava MI DJECA S KOLODVORA ZOO u režiji Borisa Kovačevića.
Dušan Bućan, Dora Fišter, Barbara Prpić. Sanja Hrenar, Jadranka Mijatović, Dinko Paleka, Maja Koroman, Ana Milat, Christian Peter – ekipa je koju je okupio Boris, a sve u mandatu i na inicijativu Slobodana Šnajdera.
Upravo ta predstava uvela je novi cirkus u hrvatsko glumište u punom smislu te riječi, ne kao usputni ukras i senzaciju, već kao stilski i dramaturški način da se što upečatljivije ispriča ova teška priča.
Kazalište priča svojim jezikom, koji je drugačiji od jezika romana ili filma, ne može prenijeti doslovnu sliku, niti to treba. Kroz korištenje akobatske svile u ovoj predstavi, redatelj Boris Kovačević na simboličkoj razini prikazuje fatalnu privlačnost poroka…
Baš sam sretna sto sam u ulozi suradnice za akrobatski pokret i kroz ulogu djevojke Kessi sudjelovala u ovom kazališnom događaju koji je proglašen jednom od predstava koje su obilježile milenij…
Danas se često susrećemo sa zračnim akrobacijama u kazalištu, i na sreću, tu disciplinu moguće je učiti na svakom koraku… Tada, na početku milenija to je bila velika stvar, prekretnica!
Nakon toga osnovan je TRIKO CIRKUS TEATAR, a Triko Cirkus Studio nastao iz teatra, danas je jedan od najvećih, ako ne i najveći studio u Hrvatskoj za rekreativno bavljenje cirkuskim vještinama…
Ove godine pokrećemo i Centar za edukaciju suvremenih cirkuskih umjetnika kako bi omogućili svim zainteresiranim izvedbenim umjetnicima kvalitetnu i sistematiziranu cirkusku edukaciju.
Sada je sve to ipak dostupno, cirkus je dio teatra, ali prije 23 godine, ovo je bila gotovo revolucionarna prekretnica. Možda sam malo emocionalna, ali eto…
~ Iva Peter-Dragan
